JEDNO PRIJEPODNE KOD PREDSJEDNIKA

                                       

Jednostavni savjeti za uzgoj kunića

UZGOJ KUNIĆA

    Kunič je jako čista životinja i ne konzumira hranu koju je zagadio. Kunić traži svježu vodu,čistoču,nezagađenu hranu,toplinu,...drugim riječima briga kao i kod malog djeteta. Moram napomenuti da se da i razmaziti kao malo dijete

    Uzgoj patuljastog kunića i kunića za konzumaciju pokazalo je veliku ekonomsku opravdanost. Financijski mali ulog koja se brzo vraća..

   Uzgoj,prehrana,čistoča,uvjeti uzgoja, sve je isto osim veličina i pasmina. Za kućnog ljubimca se uzima patuljasti kunić i prepoznajete ga po izrazito malim ušima. svi ostali nisu patuljasti, možda jesu križani ali nisu patuljasti osim ovnolikog patuljastog kunića. On ima povinute uši koje vise i velike su. Za kupovinu patuljastog ovnolikog savjetujte se stručnom osobom ili provjerite leglo odnosno roditelje, da vam patuljasti kunić nakon tri mjeseca nebi bio pozamašan. Kod kunića za konzumaciju razlikujemo par vrsta: Engleski šarac, Rex, Kalifornijski, Novozelandski, Ovnoliki, Hyla.... Grla za uzgoj najbolj je kupovati na sajmovima registriranih uzgajivača. Cijena rasplodnih grla je nešto viša ali uzgajivač stoji iza ocijenjene kvalitete određenog grla.

   Osnovno za uzgoj kunića je higijena. Ona je najvažnij faktor da vam kunići budu zdravi i da napreduju. Nema bolesti, ako redovito čistite nastambe, perete, dezinficirate, izmet nosite iz nastambe, prostoriju provjetrite. Idemo redom.

   Izabrali ste kunića: a)kućnog ljubimca b)kunić za konzumaciju. Kunić za kućnog ljubimca treba treba nastambu koja će biti sljedečih dimenzija a)dužina 50cm b)širina 40cm c)visina 35cm Želite li uzgajati patuljaste kuniće odnosno razmnožavati ih potrebna vam je vanjska kotilica,najbolje je limena. Nastambe ili gajbice najbolje da su žičanog pletiva, nehrđajučeg sa okama najviše 1 cm. Kod večih oka noga upada U rupu i dolazi do povrede. Pletivo ne smije biti pretanko da ne raskrvari šapu. Nastambe od drveta se teško održavaju,lakše se navuče bolest,kratki im je vijek trajanja. Gajbica ne smije biti na Direktnom vjetru ili na propuhu. Mora imati hranilicu i pojilicu. Pojilicu treba redovito prati. Sijeno ili travu ne stavljati u nastambu da ih ne zagade, nego da ih smi čupkaju odozgo ili sa strane.

   Za uzgoj kunića za konzumaciju potrebna je veća nastamba jer je i sam kunić daleko veči. Morate uzeti u obzir da napravite pregradu za koćenje i da sa mladima može biti samo 25 dana. Dakako isto treba imati hranilicu i pojilicu. Dakle nastamb je riješena!

  Što jedu?

   Kunići su jako zahvalne životinje i za razmnožavanje,proizvodnju velikih količina i u prehrani i iskoristivosti hrane koju iskorištavaju maksimalno. Kako ja hranim svoje? Ostatak kruha u domačinstvu ne bacamo nego ga sušimo dok nije suh kao dvopek i tako svakom dam po jednu šnitu dnevno. Kuničima ne treba davaati keks niti slane štapiće. Napomena: nikako NE DAVATI svježi kruh!!!. Ako vidite u gajbici ostatak kruha od jučer izvadite i bacite ju jer je zagađena (stao je kunić na šnitu ili je pomokrio) pa je ne jede.

 Sva zrnata hrana prikladna je za kuniće.. Zob,pšenicu,kukuruz,ječam,raž. najbolja kombinacija je: • zob 4 mjerice • raž 1 mjerica •jećam 1 mjerica •pšenica 1mjerica • kukuruz 1mjerica Napravite takvu mješavinu i svakodnevno im dozirate.Poželjno je ponekad davati peletiranu hranu.

   Za brzi rast najbolje je davati zob i peletiranu hranu, ali kod kupovine peleta obratite pažnju na rok trajanja,jer ako je prošao rok događaju se kemijski procesi i dolazi do ugibanja kunića. Imamo palete za razvoj i za tov. Kukuruz je najbolji u zrnu jer tzv. šrot ima određeni postotak prašine koja smeta kunićima. Prašina im smeta jer oni ne mogu ispuhati nos ili oćistiti ga i to im sjeda na pluća i oni ugibaju. Stoga je bitna i kvaliteta sijena da se ne trusi previše jer ih može ubiti.

   Najpraktičnije da kuničar sam sprema sjeno za ishranu svojih kunića.. Ako pokisne onda je to samo jednom! Drugi put kad pokisne sijeno nema više vrijednost koja nam je potrebna,počinje poprimati neugodan miris,plijesan i trusi se. A kunić neće jesti sijeno koje smrdi. Sijeno neka  bude zelenkasto i ima miris po čajnoj mješavini. Travu treba pokositi i okretati je na suncu. U slučaju da dolazi kiša ,neposušeno sijeno treba pokupiti i staviti u natkriveni prostor,gdje se uz propuh dalje suši.! Sijeno treba davati kroz cijelu godinu. I za zimu treba spremiti dovoljne količine kvalitetnog sijena. Odlična hrana su i suhe koprive,koje se suše u hladovini i doddaju kao dodatak prehrani,kao vitaminsku bombu,( veliki postotak vitamina C, bogato bjelančevinama i mineralima).  Poneki list zelja,kelja,blitve nije naodmet. Napomena: zelenu salatu ne davati!!! Postoji velika mogučnost da se životinja napuhne. Za sijeno kositi trputac,stolisnik, djetelinu, mentu, rusomaču, koprivu. Za zelenu travu davati grahoricu,stolisnik,djetelinu,radič, rusomaču,stabljiku od graška,stočni kelj, mlade stabljike kukuruza,grančice šljive, a po zimi i grančice od bora.

     Livadno sijeno treba kositi u vrijeme cvatnje livadnih biljaka. Tada pokošena trava dati će mekano sijeno bogato bjelančevinama, ugljikohidratima, dok travu koja se kasnije kosi daje sijeno koje je grubo i ima puno celuloze, a malo bjelanćevina i ostalih korisnih tvari. Kod prijelaza ( u prehrani) sa zelene na suhu krmu moramo paziti da ne bude nagli prijelaz jer može izazvati zatvor životinje. Izlučivanje izmeta zapinje i u težim situacijama izostaje. Životinje se grče, ne jedu i izgledaju tužno. Treba im dati list zelja,kelja,mrkvicu, šnitu repe,... Napuhivanje od djeteline nije točna konstatacija. Sve promjene u prehrani moraju biti postepene. Dakle razvući u danima. Ne naglo prječi na suhu krmu, ali ni u prolječe na zelenu jer dolazi do proljeva. Ako vam se dogodi da se kunić napuhnuo morate ga masirati i lagano pritiskati da prođe napetost no u težim slučajevima To ne pomaže. I životinja ugiba.

   Hunjavica u kunića je česta ako su gajbe na propuhu,ako je sijeno pljesnivo,gajbica neuredna. Pođite od sebe.Sve što vi nebi jeli, neće ni kunić! U 90% slučajeva za bolest kunića krivi ste vi i preispitajte se što ste propustili, gdje ste pogriješili! Svaku bolesnu životinju treba izdvojiti. Ona mora u karantenu. Npr. Grinja sarcoptes izaziva šugu na ušima,nosu,ustima,očima, i životinja se počinje češkati i šapom raznosi šugu po tijelu te se stvaraju gnojni čvorovi i ispadanje dlake. Takvu životinju treba izdvojiti i odvesti veterinaru. Gajbu u kojoj je bila treba oprati( najbolje miniwashom) i dezinficirati.

   Grinja dermatocoptes izaziva šugu unutrnjeg uha i tada nastaju debele kraste u lističima. To ih jako svrbi i one se žestoko češu.Ako na vrijeme odete veterinaru i započnete sa liječenjem mogu se životinje i izliječiti. Postoji i domaći recept. Mlakom vodom namočimo krastu i uklonimo ju. Uzmemo pola litre petroleja i pola litre jestivog ulja.Tako napravljenu suspenziju kapamo po tri kapi u svako uho svaki dan.

    Metilj nije samo problem u krava i koza. I kunić može «pokupiti» metilja ako je trava košena gdje su psi mokrili. Birajte gdje kosite. Iz tog razloga neki uzgajivači hrane kuniće isključivo suhom krmom.

   Ženka kunića nosi 28-32 dana.Ženka patuljastih koti najviše 6 mladih. U gnijezdu mora biti najmanje 16 stupnjeva po Celzijusu jer se izlegu goli i slijepi. U sred ljeta se mogu smrznuti ako u gnijezdu nije toplo. Ako ženka nije napravila gnijezdo onda joj moramo mi pomoći. Kod svake hranidbe treba ih pomilovati, ali ne doći sa naparfumiranom rukom ili da je na ruci neki teški miris. Zašto pomilovati? Zato jer oni imaju izraženo osjetilo njuha i pamte mirise. Jedne zime mi se jedna ženka okotila van gnijezda. Kada sam to vidio nije mi bilo druge nego uzeti ta mala stvorenja u ruku i staviti uh gnijezdo. Ženka ne prepoznaje mlade vizuelno da zna a ovo su moja djeca ova tri smeđa,sivi i crni. Ona njih pozna samo po mirisu.I tako vi pokazujete svoje kuniće i neko kaže joj daj da ga primim i viiz pristojnosti dozvolite,a poslije toga ženka malog odbaci. Osjetila je strani miris i mislila je da je to uljez. Ona če ih izbaciti ako ne i ubiti jer štiti svoje gnijezdo.

    Propast okota ili gnijezda bude i ako vam miš prođe kroz gnijezdo. Ni jednog koćenja bez uginulih vam neće biti ako vam miševi gospodare. Postavite ljepilo za miševe i ulovit će se. Miš vam zagadi gnijezdo, sijeno, žitarice, dovoljno je da prođe i ostavio je trag. Istina postoji i «loša majka» što je rijetkost,a to vidite ako uništi dva okota gdje je sve bilo u najboljem redu..

   Kunići su glodavci, hrane se i žive po noći,ali im treba dovoljno svjetlosti za rast,napredak i tov. Mladi od majke se odvajau sa 25 dana starosti,kada su oni već sposobni samostalno se hraniti..Gnijezdo ne smije biti glatkog ili skliskog poda jer će zadnje šape ići u koso i neće se na njih upirati nego će ih vući. Inaće su osjetljivi i na buku,ako sijeno smrdi ili je pljesnivo ženka će napustiti gnijezdo. Zato morate prostoriju održavati čistu, da imate potpunu kontrolu i da jednostavnim održavanjem higijene održavate životinje zdrave i ne događa vam se da vam ugibaju iz nepoznatog razloga.

    Ženka se može ponovo pripustiti treći dan po okotu. Vrijeme pripusta određujete sami, ovisi želite li forsirati proizvodnju ili ih držite iz hobija. Ali postoje dani kada je ženka plodna i «tjera se». To se vidi po spolnom organu koji je intezivne crvene boje. Mužjak ne smije biti debeo jer je onda trom i ne da mu se skakati, ani za ženku nije dobro da ima vijenac oko glave od debljine jer to također utjeće na plodnost. Mladi kunići koji doje ne smiju jesti zelenu travu jer će dobiti proljev i uginuti, a sijeno smiju jesti.

PASMINE KUNIĆA

Izradu kaveza treba prilagoditi veličini kunića.
                      Pasmine kunića su podijeljene prema težini, veličini i duljini dlake.
                                          VELIKE PASMINE KUNIĆA su orijaš (sivosmeđi, žuti, crni, plavi bijeli,), orijaški šarac (crnobijeli, plavobijeli, žutobijeli) i ovnoliki kunić (sivosmeđi, bijeli s plavim ili crvenim očima, žuti, tirinški, crni, crveni, plavi, havana i šarci u svim navedenim bojama s bijelim.
                                         SREDNJE PASMINE KUNIĆA su majsnerski ovnoliki, francuski srebrni, velika činčila, meklenburški kunić (crni i crveni), engleski ovnoliki, veliki srebrni (crni, plavi, žuti, sivosmeđi, havana), burgundski, bečki (plavi, bijeli, plavosmeđi, crni i smeđi), bijeli hotot, novozelandski (crveni i bijeli), veliki marder, kalifornijski, japanski, tirinški, VELIKI BIJELOOPALJENI (hrvatska pasmina ), bijeloopaljeni, zecoliki (crvenosmeđi, bijeli s crvenim i plavim očima), satin (boja slonovače s crvenim i plavim očima, crni, plavi, havana, crveni, boja miša-feh, kalifornijska boja, zecolika boja, tirinška boja, činčila boja, sijamska boja, kastor boja ,lux,), aljaska i havana.
                                          MALE I PATULJASTE PASMINE su mali šarac, separator, mali ovnoliki, mala činčila, deilenaar, marburger feh, saski zlatni, ren kunić, lux,perlfeh, mali srebrni(crni, plavi, žuti, sivosmeđi, havana), engleski šarac, holandski, loh kunić, marder kunić, sijamski, crnoopaljeni, ruski, patuljasti ovnoliki, hermelin (s plavim i crvenim očima) patuljasto obojeni kunići (sivosmeđi, plavi, crni, havana boja, crveni, feh boja, separator boja, činčila, perlfeh, srebrna, tirinška, marder, sijamska, bijeloopaljena, hotot, ruska holandska, japanska).
                                        KRATKODLAKE PASMINE KUNIĆA su rex kunići (činčila boje, plavi, bijeli s crvenim i plavim očima, trobojni, dalmatiner, žuti, boje kestena, crni, havana, plavosmeđi, feh, lux,loh, marder, ruska) i patuljasti rex kunići.
                                      DUGODLAKE PASMINE KUNIĆA su angora (bijela, plava), lisičasti kunić, (bijeli s crvenim i plavim očima, plavi), jamora i patuljasti lisičasti kunić (crni, plavi feh, činčila, žuti, srebrni)
Težina velikih pasmina kreće se od 5,5 kg nadalje, kod srednjih od 2,5 do 5,5 kg , kod malih i patuljastih od 0,5 do 2,5 kg, a kod dugodlakih i kratkodlakih (kunići za krzno) od 2,5 do 5 kg.
Nakon odabira pasmine za uzgoj, treba i kavez prilagoditi pasmini.
Kavez za velike pasmine iznosi: 100-120 cm x 80-100 cm x 60-70 cm, za srednje iznosi 80 cm x 80 cm x 60 cm ,a za male i patuljaste 60 cm x 80 cm x 50 cm.
Kod velikih pasmina treba voditi računa da je 2/3 poda izrađeno od tvrdog materijala(drvo), a 1/3 od žičane mreže ili drvenih letvica zbog lakšeg čišćenja kaveza. Kod srednjih i malih pasmina cijeli pod može biti od mrežaste žice.
Velike pasmine obavezno moraju imati prostirku od sijena ili slame jer u protivnom dobivaju žuljeve koji se teško liječe.
Prilikom uzgoja kunića,uzgajatelj mora biti strpljiv.
Najlakše je uspostaviti vezu tijekom hranjenja koje treba obavljati svakodnevno po mogućnosti u isto vrijeme. Uzgajatelj je prisutan kod parenja kunića i koćenja. Obavezna je kontrola legla. Pažljivim praćenjem upoznat će dobre i loše karakteristike pasmine. Temelj svakog uzgoja je nabavka kvalitetnih rasplodnih grla kod uzgajatelja koji se godinama bave uzgojem i imaju rezultate u uzgoju. Predlažem da uzgajatelj ne kupuje matična grla “na neviđeno”.

UZGOJ KUNIĆA

UZGOJ KUNIĆA

Meso kunića je vrlo kvalitetno; sadrži malu količinu masti, malo kolesterola, a izvor je vrlo kvalitetnih bjelančevina. Iako je preko 90% kolesterola endogenog podrijetla, niska koncentracija kolesterola u mesu kunića se može dobro iskoristiti u propagandne svrhe.

Moderan način proizvodnje kunića je mnoštven i intenzivan. U vlastitoj proizvodnji u pravilu se izmjenjuju generacije tijekom bogatog vegetacijskog perioda jer se tada ne troši gotova hrana. Hrana za kuniće se gotovo u potpunosti proizvodi u Hrvatskoj; uvoze se samo vitamini i mineralni dodaci.

Intenzivna proizvodnja pretpostavlja i određene pasmine. Pri odabiru pasmine uzima se u obzir:

   vanjski izgled; veličina i širina grudnog koša, širina zdjelice, širina leđa

   priraštanje;  konzum  - sa 9 tjedana ima oko 2 kg žive vage

   konverzija hrane; 3 kg izbalansiranog krmiva za 1 kg prirasta

   brzina rasta; 90 dana starosti è3 kg tjelesne mase,

   plodnost; 6-8 legala po kunici godišnje,

   rodnost; minimalno 7 mladunaca u leglu

   nizak mortalitet mladunaca; 60 rođenih è 52 odgojena,

   dobra mliječnost; odgovarajuća kvaliteta i kvantiteta mlijeka, dovoljno dug laktacijski period,

   otpornost; čvrste i vitalne jedinke,

   visok randman mesa; minimalno 60% mesa koje mora biti bijelo i sočno,

   krzno; odgovarajuća boje i visoke kvalitete

Mijenjanje dlake, odnosno linjanje, se odvija kontinuirano tokom cijele godine, no zbog povećanog intenziteta uočljivo je pred zimu i pred ljeto. Tijekom proljetnog linjanja, koje nastupa tijekom ožujka, mijenja se jesenska dlaka pa gubimo nusproizvod.

Dlaka sadrži i veliki udio bjelančevina i drugih visokovrijednih hranjivih tvari, što ide na štetu proizvodnje i zdravlja samog organizma. Jesensko linjanje omogućava stvaranje zimskog dlačnog pokrivača, a brže je kada je životinja boljeg zdravstvenog stanja.

Na životinju, a samim time i na proces linjanja djeluju; duljina dana, vrijeme osvjetljenja, temperatura, vlaga, itd.

15-16 sati osvjetljenja dnevno odgovara uvjetima koji vladaju u prirodi tijekom najintenzivnije reprodukcije; od sredine travnja do sredine lipnja (4.-6. mjesec).

Krivulja plodnosti

Ljeti plodnost opada zbog visokih temperatura. Pritom je pad plodnosti linearan: Prilikom rasta temperature s 20°C na 28°C plodnost će se smanjivati obrnuto proporcionalno rastu temperature. Već na temperaturi od 30°C je moguća sterilnost mužjaka.

U uzgoju kunića se rabe 3 vrste usjemenjivanja:

1.                        prirodan pripust

2.                        forsirani pripust; ženku držim da bi se parila iako se na tjera,

3.                        umjetno usjemenjivanje

Graviditet

Embrionalni razvoj kunića traje 30-32 dana, odnosno 28-35 dana. Nakon ovulacija oslobađa se 8-20 jajnih stanica koje su sposobne za oplodnju  narednih 6-8 sati. Ubrzo nakon isteka tog vremena jajne stanice propadaju.

12-16 sati nakon oplodnje počinje dioba  oplođenih jajnih stanica. Ta faza je iznimno kritična za plod jer može doći do embrionalne smrtnosti poglavito uslijed stresa i infekcije...

U lošim uvjetima, prilikom stresa, čak 20-40% embrija se ne implantira u stjenku maternice. U procesu implantacije je važna uloga progesteron-a čije lučenje induciraju i sami embryo-i, pa je ukoliko ih je manje veći je udio njihovog ugibanja. Ukoliko je broj oplođenih jajašaca velik, ugiba samo 5-10% embryo-a (jajašaca).

Koćenje

Neposredno prije koćenja smanjuje se količina progesterona, a raste količina estrogena i oxitocin-a. Ženke se kote u kratkim intervalima i same si pomažu ukoliko dođe do zaostajanja ploda u porođajnom kanalu, zbog čega može doći do samo-ozljeđivanja. Jaki stres može zaustaviti istiskivanje ploda, pa kroz otvoreni cervix može doći do prodora mikroorganizama i posljedične infekcije.

Mladunci

Mladi kunići se kote s masom od 30-40 g, slijepi su i bez dlake. Mladunci nemaju razvijen sistem termoregulacije i stoga ih je potrebno grijati. Rast dlake počinje nekoliko dana nakon koćenja. Za 10 dana mladi kunići progledaju, a već za 15 dana završen je rast dlake i mladi  počinju izlaziti iz gnijezda.

Za kvalitetan razvoj mladunaca je važno staviti dovoljno stelje.

Podmetanje mladunaca

Podmetanje mladunaca je metoda tvorbe jednakobrojnih gnijezda s ciljem jednakog opterećenja svih jedinki. Mlade provučemo po trbuhu  ženke primateljice i istrljamo dlakom iz gnijezda, a ženku – maćehu odmaknemo.

Pri koćenju trebamo osigurati dovoljnu količinu vode jer u protivnom će ženke pregristi plodne ovojnice  kako bi popile  plodnu tekućinu. Pri tome mogu ozlijediti mladunce, ali u ekstremnim slučajevima i pojesti ih. Povećana potreba za vodom postoji i zbog početka laktacije.

Lučenje mlijeka

Početna količina mlijeka koju jedna kunica izluči je oko 100 g dnevno. Ta je količina dostatna za  7-8  mladunaca (eventualno i do 12 mladunaca). Ta količina (100g) odgovara 10-15% ukupne mase mladunaca. Dnevno se količina izlučenog mlijeka povećava za 10 g do 16-17. dana kada dostiže maksimum (~260g) koji traje oko tjedan dana i zatim se postepeno smanjuje do 35. dana kada ponovno iznosi 100 g dnevno.

Kunice u 20 dana pojedu 5.5-6 kg koncentrata, a proizvedu 3.5-5 kg mlijeka što je dovoljno za oko 2 kg prirasta. Tijekom prvih 20 dana života mladunci ovise isključivo o mlijeku. Od 28. dana trebaju 40-50% dodatne hrane, a od 35 dana prestaje sisanje i mladunci postaju isključivo biljožderi.

Tijekom prvih tjedana su gubici najveći i to ponajviše zbog:

   loše majčinske osobine ženke,

   zanemarivanje legla,

   bolest ili smrt majke,

   loše održavano ili nedovoljno nastanjeno gnijezdo,

   infekcije i pothlađivanje mladunčadi,

   loša higijena i neugoda miris gnijezda jer se ne čisti,

   stres,

   kanibalizam,

   nedovoljna mliječnost.

Odbijanje

Mladi se klasično odbijaju sa 8, 10 ili 12 tjedana starosti. U intenzivnim uvjetima proizvodnje mladunci se odbijaju  sa 4-8 tjedana starosti.

Mladunce je poželjno pripremiti na odbiče tako što ćemo im ponuditi gotovu hranu. Time ćemo im potaknuti probavni trakt da se prilagodi na nove hranidbene uvijete.

Tov kunića počinje sa 24-29 dana a traje 70-90 dana.

Količina hrane ( u škrobnim jedinicama ~ kg škroba) koja se daje tovljenicima u pojedinim mjesecima:

mjesec	škrobnih jedinica / kilogramu prirasta
1.	2.200
2.	2.000
3.	5.200
4.	8.100

Do 4. mjeseca starosti tovljenika dobivamo ponajviše mišićnu masu, a nakon toga uglavnom mast.

Idealna težina tovljenika je 2-2.8 kg.

OPREMA U OBJEKTIMA ZA UZGOJ KUNIĆA

U kunićarskim farmama kavezi mogu biti raspoređeni:

1.      flat deck, odnosno ravni sistem,

2.      Kalifornija tip (kavezi poslagani u obliku slova A) se rabi za držanje kunića za tov i remont stada,

3.      baterija tip se rabi za držanje kunića za tov i remont stada.

Materijal od kojeg je izgrađena oprema mora biti nekorozivan. Pojedini elementi opreme se moraju lako i jednostavno montirati, demontirati, čistiti i prati. Povrede kunića uzrokovane opremom moraju biti minimalne.

Prednosti i mane pojedinog sistema držanja

1.      FLAT DECK;

   dobar pregled životinja, J

   rad s životinjama se obavlja brzo i laganoJ,

   laka izmjena zrakaJ,

   potreban je veliki prostor (Lskupo!$!$!),

   veliki izdaci za grijanje velikog objekta (Lskupo!$!$!).

2.      KALIFORNIJA TIP;

   dobra preglednost životinja J,

   vrlo dobro iskorišten prostorJ,

   nužno je ručno čišćenje L;

3.      BATERIJA TIP

   zahtijeva mala ulaganjaJ,

   smanjena je upotreba grijanjaJ,

   otežan pregled životinja i uočavanje promjena/bolesti L,

   obavezna ventilacija L.

Dimenzije kaveza za uzgoj kunića ovise o namjeni i spolu životinje.

namjena i spol	dužina (cm)	širina (cm)	visina (cm)
rasplodne ženke; kotilice unutra	70-80	45-50	35-40
rasplodne ženke; kotilice vani	ne manje	od 0.25m2
rasplodni mužjaci	70-80	45-50	35-40
remont	30	40	45
tov	60	42	31
zadnja faza tova (2 jedinke na mjesto jedne)	30	42	31
kotilice; pocinčani lim + plastika	50	27	29

Kod kotilica otvor treba biti uzdignut od gnijezda 12 cm. Gnijezdo treba biti suho i udobno. Ispod gnijezda treba biti rešetkasti pod a u međuprostoru slama.

Hranilice za uzgoj kunića su kapaciteta 2 kg. Imaju perforirano dno kako se prašina i druge nečistoće ne bi nakupljali u hranilici. Nagib dna hranilice treba biti takav da kunići mogu pojesti svu hranu bez problema i da omogući lako čišćenje same hranilice.

Za napajanje kunića se rabe nipl pojilice.

Na farmi za proizvodnju kunića je potrebno osigurati prostor za karantenu.

Brzina strujanja zraka u objektu za proizvodnju kunića treba biti u skladu s temperaturom.

temperatura(°C)	brzina strujanja zraka (m/s)
12°C	0.1 m/s
15°C	0.15 m/s
18°C	0.2 m/s
22°C	0.3 m/s
25°C	0.4 m/s

Prikladna ventilacije iznosi 3-4 m³ zraka po satu i po kilogramu životinje ljeti i 1 m³ zraka po satu i po kilogramu životinje zimi (1 - 4 m³ kg^-1 h^-1= 500 - 2000 m³sj^-1h^-1). Zimi je ventilacije smanjena jer se na taj način štede sredstva koja bi se trebala potrošiti za grijanje velikih količina hladnog zraka. Sa higijenskog stajališta to je donekle dopušteno jer je zimi zbog niže temperature smanjena proizvodnja štetnih plinova (ekskrementi èamonijak, sumporvodik).

OKOLIŠNI ČIMBENICI BITNI ZA RAZVOJ KUNIĆA

Linjanje i reprodukcija su ponajviše vezani za svjetlost i temperaturu.

Temperatura

Mladunčad razvija termoregulacione sposobnosti za 10-12 ( u potpunosti 15) dana nakon koćenja. Ukoliko je koža gole mladunčadi roza boje (prokrvljena) i napeta, znači da su uvjeti držanja dobri. Ukoliko je koža naborana znači da nešto nije u redu.

Mladi kunići:

   nemaju razvijen mehanizam termoregulacije;

   mali su i goli, što znači da nemaju niti termoizolacije;

   energetske rezerve kunića se svode prvenstveno na vrlo ograničenu količinu glikogena u jetri, što znači da im je sposobnost tvorbe topline vrlo ograničena.

Zbog navedenih razloga u kotilištu je potrebna visoka temperatura (30-33°C).

Kunići vrlo teško odaju toplinu jer nemaju znojne žlijezde. Toplinu odaju disanjem. Pri visokim temperaturama okoliša životinje uzimaju manje hrane, ali zato piju više vode. Ukoliko je povišena vlažnost zraka kunići će teže odavati višak topline. Samim time će biti smanjena spermatogenesis-a i postotak koncepcije. Metabolizam mužjaka (spermatogenesis) će se na temperaturi od 30°C, pri povećanoj vlažnosti zraka, toliko alterirati da je moguća sterilnost.

Glavni uzrok sterilnosti je uslijed temperature povećan metabolizam spermatozoon-a (spermatoid-a, spermija) unutar mužjaka. Samim time spermatozoon-i potroše sav glikogen i podignu pH sperm-e još prije ejakulacije.

Životinje odaju toplinu i zračenjem (periferna vazodilatacija).

Prilikom isparavanja  jednog grama vode veže se 2.3 KJ toplinske energije.

Pri niskim temperaturama potrebno je čuvati energiju. Stoga je pri vanjskoj temperaturi zraka od 13 do 18°C potrebno održavati temperaturu tovilišta 13-15°C, odnosno 15-18° u reprodukciji. Pri temperaturama manjim od 10°C životinje nastave proizvoditi, ali troše znatne  energetske rezerve za proizvodnju topline. Uz to, snižene temperature dovode do pada otpornosti životinje.

Kod visokih temperatura smanjuje se uzimanje hrane i prirast. Već na temperaturi od 30 do 32°C javljaju se simptomi: sterilitet, tahipnea (ubrzano disanje), česte akutne smetnje gastrointestinal-nog trakta, trovanje hranom. Pri visokim temperaturama mikroorganizmi se brže razvijaju a životinje manje jedu pa hrana dulje stoji i samim time znatno je veća mogućnost kvarenja hrame.

Niske temperature životinje podnose lakše od visokih. Pri niskim temperaturama dolazi do smetnji od strane dišnog sustava (prehlada...) i povećava se mortalitet mladunca. Odrasle jedinke su manje osjetljive. Ipak, u svakoj varijanti snižene temperature dovode do povećane potrošnje hrane za kilogram prirasta.

Temperatura koju pojedini razvojni stadiji zahtijevaju:

vrijeme života	optimalna temperatura/°C
prvih 10 dana	35°C
od 10. dana do izlaska iz gnijezda	~30°C
nakon izlaska iz gnijezda	18-20°C
ženke u rasplodu	16-18°C; osjetljivije na niže t
mužjaci u rasplodu	15-20°C; osjetljiviji na više t
tov	13-15°C

 

Vlaga

Preniska vlaga uvjetuje sušenje sluznica i draženje, slabljenje sluzničke barijere, upale, sekundarne infekcije. Oslabljeno je disanje, poremećena je izmjena plinova i ventilacija pluća. U uvjetima preniske vlage zraka  životinje su lošijeg zdravstvenog stanja (slabiji apetit, bolest...).

Previsoka vlaga dovodi do promjena u kvaliteti krzna jer se dlaka sljepljuje, ali i promjena u kvaliteti dlake (svrbež, nemir, ispadanje dlake). Ukoliko je uz povećanu vlažnost povišena i temperatura znatno će biti intenziviran razvoj mikroorganizama i samim time će učestati infekcije.

Visoka vlaga i ekstremna temperatura, bilo visoka, bilo niska, su najgori mogući spoj čimbenika mikroklime.

Vlaga u zrak dolazi:

1.                        disanjem; 10-20% = 200g dan^-1kunić^-1,

2.                        isparavanjem urina i izmeta,

3.                        prolivena è isparavanjem voda za piće,

4.                        zrakom dovedenim iz vana.

Količina vlage nastale disanjem i isparavanjem urina i izmeta približno odgovara količini konzumirane vode.

Kunić dnevno popije u  prosjeku 200g vode, a ženke koje doje mogu popiti i do 1kg vode.

Vlaženje zraka se može smanjiti, a higijena znatno popraviti adekvatnim uklanjanjem fekalija i mokraće.

Ukoliko je loša termoizolacija zidova i stropa dolazi do kondenzacije vlage na nutarnjim površinama. Samim time stvara se 'rezerva' vlage koja  će održavati vlažnost zraka konstantno na visokom nivou.

Potrebna relativna vlaga iznosi 60-70%, odnosno prihvatljivo je 55-70%.

Ukoliko je relativna vlaga preniska, a ujedno je povećana koncentracija amonijaka u zraku i prisutan je (pogodovni faktor) propuh, doći će do oboljenja dišnog sustava.

Pri visokoj vlazi krzno se vlaži, a vlažno krzno skuplja prašinu. Samim time dlaka postaje ljepljiva i priliježe uz tijelo. Volumen dlačnog pokrivača je smanjen, a voda koje ima u krznu jako je dobar termo-vodič. Rezultat toga je znatno smanjena mogućnost održavanje potrebne tjelesne topline. Pri tome valja naglasiti da izrazito vlažan zrak ima povećani toplinski kapacitet, što znači da će hladni vlažni zrak lakše odvoditi toplinu nego hladni suhi zraka. U slučaju toplog vlažnog zraka vrijedi obrnuto.

Topli zrak prima veće količine vlage od hladnog. Zagrijavanjem zraka apsolutna vlaga ostaje ista, ali se relativna vlaga smanjuje. Od toga ćemo imati koristi zimi kada je vanjski zrak hladan, i kada taj zrak, naravno, zagrijavamo.

Uopćeno: pri konstantnom tlaku povišenje temperature zraka će povisiti apsolutnu vlagu koju zrak može primiti. Proporcionalno povećanju apsolutne vlage bit će smanjena relativna vlaga.

Promjer: m³ zraka pri vlažnosti od 70% i temperaturi od 1°C će moći prihvatiti  3 g vode, a pri istim uvjetima ali temperaturi od 10°C 6 g vode. Ako pretpostavimo da u m³ zraka ima 2 g vode. To je 66% pri 1°C. Taj zrak zagrijemo na 10°C. I dalje ima 2 g vode, što je 33%.

Pri sniženju temperature slabi vitalnost ponajviše mladih organizama. Odrasle jedinke će patiti od smanjene ili izostale reprodukcijske sposobnosti. Ukoliko preniske temperature dugo potraju moguć je i trajan sterilitet.

Rasplodnu sposobnost će smanjiti i temperature više od 20°C.

Zrak u nastambi

Zrak gubi na kvaliteti gomilanjem vodene pare, ugljičnog dioksida, amonijaka, sumporvodika, ugljičnog monoksida. Kako se ti plinovi u određenoj količini konstantno proizvode u staji (feces, disanje, crijevni plinovi...) nužna je ventilacija. Zimi je svježi zrak hladniji od unutrašnjeg. Stoga je potrebno zagrijavati zrak. Kako bi se smanjili izdaci na zagrijavanje, zimi je ventilacije smanjena na donju granicu prihvatljivoga. U tu računicu valja ubrojiti i to da je zimi zbog niže temperature snižena aktivnost mikroorganizama koji razgrađujući feces i urin tvore štetne plinove. Ljeti je situacija obrnuta jer vanjski zrak je hladniji i njime se intenzivno ventilira staja kako bi se smanjila temperatura u staji. Stoga je brzina strujanja zraka zimi maksimalno 0.2m/s, a ljeti maksimalno 0.4-0.5 m/s.

Ventilacija može biti:

   statička (prirodna),

   dinamička (forsirana);

1.      na podtlak

2.      na nadtlak

3.      mješovita

Zadaci ventilacije

Glavni zadaci ventilacije su dovođenje svježeg zraka i odvođenje ustajalog zraka (u kojem su štetni plinovi) i regulacije temperature i vlage u objektu.

Dobra ventilacija osigurava:

   dovoljno svježeg zraka,

   zrak bez mirisa i plinova,

   brz izlaz štetnih plinova,

   ventilacija svakog mjesta u biozoni – nema mrtvih kutova,

   relativnu vlagu koja ne odstupa više od 5% od granične vrijednosti,

   temperaturu i vlažnost koje ljeti nisu više od 10% veći od vlažnosti i temperature vanjskog zraka.

   niski stupanj orošavanja

   smanjenje K faktor-a

K faktor predstavlja gubitak topline kroz izložene plohe (zidove, strop, pod i prozore).

Poželjno je da su ljeti temperatura i vlaga niži u staji no izvan nje. Prirast u dobro ventiliranom objektu  je veći za 20%, a konverzija hrane za 10%.

Ukoliko se poveća koncentracija amonijaka* u zraku, doći će do nadražaja sluznica i njihove manje otpornosti. Stoga se javljaju; kašalj, bronhopneumonije, konjuktivitis, pad otpornosti, anemije...

*Osim što direktno iritira sluznicu, velika količina amonijaka zaustavlja ciklus limunske kiseline. Stoga stanicama intoksiciranim amonijakom nedostaje energije kojom bi se oduprijeli vanjskim utjecajima. Istovremeno je, kako bi se kompenzirao manjak ATP-a, anaerobna glikoliza znatno intenzivirana. Rezultat toga je tvorba velike količine mliječne kiseline (nizak pH!).

Loše provjetravanje ima za posljedicu povećanu vlagu u zraku. To se može riješit odvođenjem toplog zraka (topli zrak veže velike količine vode). To ljeti nije problem, no zimi je potrebno uložiti dodatnu energiju (koja košta) za zagrijavanje zraka.

PRIRIDNO PROVJETRAVANJE je najjednostavnije i najjeftinije ali ne i najučinkovitije. Zasniva se na principu razlike u tlakova. Razlika u tlakovima se potencira odgovarajućim rasporedom dovodnih i odvodnih otvora. Hladniji i samim time teži zrak potiskuje topliji, 'potrošeni' zrak iz prostorije. Ovakav način provjetravanja je nedostatan u nastambama s vrlo gustom populacijom životinja. Zbog održanja razlika u temperaturi zraka unutar i izvan staje, kao i zbog ne-zagrijavanja (u ventilatorima) zraka nastambe s prirodnim provjetravanjem moraju biti jako dobro izolirane. Ovakav način ventilacije  preporuča se za manje i niže objekte kod kojih su prozori okomito postavljeni na bočne zidove, a ravnomjeran je raspored vrata.

Odgovarajući odnos površine poda i ukupne površine prozora u nastambi za uzgoj kunića treba iznositi 5:3 u korist poda.

Dovod i odvod zraka u stajama za kuniće koje rabe prirodno provjetravanje se omogućava: deflektorima, prozorima, šupljim ciglama i rešetkama.

Deflektori su odvodne cijevi na sljemenu krova (kao dimnjaci) koje imaju nastavak protiv ulaženja vjetra. Ulaz vjetra se u pravilu onemogućava koso postavljenim ploćicama sa strane. Površina otvora deflektora valja iznositi 2-3% površine poda staje.

temperatura (°C)	relativna vlaga (%)	brzina strujanja zraka (m/s)	dovod zraka m3kg-1h-1
12-15	60-65	0.1-0.15	1-1.5
16-18	70-75	0.15-0.2	2-2.5
19-22	75-80	0.2-0.3	3-3.5
22-25	80-85	0.3-0.4	3.5-4

Normativi za brzinu strujanja zraka ovisno o temperaturi.

temperatura (°C)	brzina strujanja zraka (m/s)
12	0.1
15	0.15
18	0.2
22	0.3
25	0.4

UMJETNO PROVJETRAVANJE se provodi ventilatorima. U pravilu je jedan ventilator dovoljan za 100 m² poda. Uz uvjete da smo dobro postavili ventilatore i dovode, odnosno odvode zraka, umjetno ventiliranje će omogućiti dobru izmjenu zraka. Dobar ventilacijski sistem bi trebao osigurati 8-10 izmjena  zraka na sat.

Površine poprečnog presjeka otvora za ulazni i izlazni zrak trebali biti minimalno 6.5 cm² po kuniću.

Umjetno provjetravane NA NADTLAK: zrak se ventilatorima ubacuje u prostoriju. Zbog povišenog tlaka u prostoriji potrošeni zrak se istiskuje dok se ne izjednače tlakovi. Zrak koji se ubacuje u nastambu se prethodno dezinficira i zagrijava.

Umjetno provjetravanje NA POTLAK: zrak se ventilatorima izbacuje iz nastambe. Zbog sniženog tlaka u prostoriji svježi zrak ulazi dok se ne izjednače tlakovi. Otvori za  ulaz zraka trebaju biti pravilno razmješteni kako bi omogućili provjetravanje cijelog objekta. Zrak ne smije ulaziti kroz neplanirane otvore; posebno ne u blizini ventilatora,  jer će ventilatori taj zrak izbaciti van prije no što on prođe biozonu životinje.

Umjetno provjetravanje S JEDNAKIM TLAKOM: na jednoj strani ventilatori ubacuju zrak (kroz otvor, kanale ili cijevi), a na drugoj strani ventilatori izvlače zrak vani jednakim intenzitetom.

Ventilatori mogu biti jednobrzinski i višebrzinski. Višebrzinski su bolji jer ovisno o brzini kojom se vrte, može se mijenjati količina zraka koja u jedinici vremena proventilira prostoriju.

Uključivanje ventilatora može biti ručno ili na termostat. Termostat varijanta je znatno prikladnija jer je njome moguće održati temperaturu u granicama +/- 1°C. Termostat uključuje ventilatore nakon povišenja temperature, a isključuje ih nakon pada temperature.

Ovisno o godišnjem dobu ventilacije se prilagođava. Tako je:

   zimi minimalno 380m³s.j^-1h^-1

   ljeti minimalno 1800-2200 m³s.j^-1h^-1

s.j – stočna (stajska) jedinica iznosi 500 kg životinja/e.

Dovodni zrak ne smije padati direktno na životinju. Otvori trebaju biti minimalno 1.5-2 m udaljeni od životinje. Time se onemogućava djelovanje propuha i direktno djelovanje hladnog zraka.

Kako bi se onemogućilo pothlađivanje odnosno pregrijavanje, zimi se zrak  istiskuje kroz otvore bliže  podu, a ljeti kroz otvore bliže stropu.

Važno je i nužno redovito čišćenje otvora i ventilatora jer prljavština može znatno smanjiti kapacitet ventilatora i otežati otklanjanje kvarova. Buka i šumovi koje neispravni ventilatori proizvode su stresni faktori pa je nečistoća ventilatora  i zbog toga nepoželjna.

Zagrijavanje nastambe treba riješiti na najekonomičniji, ali nedvojbeno djelotvoran način. Ukoliko se ukaže potreba, treba postaviti i dodatnu termoizolaciju. Time će se smanjiti toplina koja se gubi kroz površine zidova, stropa i poda.

U klimatiziranom objektu temperatura nikada, pa ni zimi, ne bi smjela pasti ispod 10°C. U objektima gdje se vrši tov velikih životinja valja osigurati manji izvor topline koji će se aktivirati kada temperatura padne ispod 0°C. Za stalno zagrijavanje se rabe uljene peći, plinske grijalice i električne grijalice. Regulacija sistema grijanja može biti ručna ili automatska (termostat).

Grijanje kod ventilacije na nadtlak: kalorifer se postavlja s unutarnje strane ventilatora.

Grijanje kod ventilacije na podtlak: kalorifer se stavlja ispod otvora na krovu. Otvor treba biti prekriven perforiranim folijama.

Centralno grijanje predstavlja klasičan sistem radijatora i cijevi.

Klimatizacija pretpostavlja grijanje zraka zimi i hlađenje zraka ljeti. Klimatizacijom se troši energija koja iz sustava izlazi:

   gubitak toplinske energije

1.      K faktor predstavlja gubitak topline kroz izložene plohe (zidove, strop, pod i prozore).

2.      ventilacijom (grijanjem svježeg zraka i radom ventilatora),

   količinom energije potrebnom za sniženje relativne vlage

   količinom energije potrebnom za hlađenje.

Znatnu količinu toplinske energije odaju životinje u obliku tzv. 'senzibilne topline'.

OSVJETLJENOST

U prirodi je najveća proizvodnja u proljeće jer se produženjem dana i bujanjem vegetacije otvaraju mogućnosti za othranu mladunaca. Stoga je u životinja razvijen cijeli mehanizam koji će u prikladnom godišnjem dobu potaknuti plodnost. Taj isti mehanizam se rabi i u intenzivnoj proizvodnji kako bi se plodnost dovela i održala na maksimumu. Glavni pobuđivać je odgovarajuća dužina osvjetljenja (poput dana u proljeće).

Svjetlo ne smije  blještati niti padati  direktno na kuniće. Svjetlosna tijela se postavljaju iznad hodnika. Moguće je i prirodno osvjetljenje. Za rasvjetu se rabe neonska rasvjetna tijela (reprodukcija) ili obične volfram žarulje (tov i reprodukcija). Dužina i intenzitet osvjetljenja se automatski regulira tajmerima.

Za ženke u reprodukciji odgovarajuće osvjetljenje žarulje je 3-4W/m² tijekom 14-16 sati. 3-4W/m² odgovara jednoj žarulji od 40W na 10m². Za tov se koristi 10-12 satno osvjetljenje intenziteta 1-2W/m², odnosno žarulja od 40W na 20-40m².

Kako je intenzitet osvjetljenja konstantno kao što bi u prirodnim uvjetima bio u proljeće, kunići su konstantno u fazi intenzivne plodnosti. U tovu se tako dugo osvjetljenje izbjegava jer izaziva stres za životinju.

Gustoća naseljenosti se mijenja ovisno o tipu uzgoja; da li je uzgoj intenzivan ili ekstenzivan, volumenu objekta (dužina x širina x visina), uklanjanju fecesa, kvaliteti ventilacije...

U objektu bez ventilacije gustoće ne smije preći jednu žensku životinju na 2-2.5 m³ volumena štale. Taj volumen (kubatura) po jedinici životinje može biti  manji kod baterijskog načina držanja, no tada se javlja  problem  s određivanjem mikroklimatskih parametara pa je proizvodnja nešto sablja.

Potrebe za volumenom staje u pojedinih dobnih skupina su:

dobna skupina	potreban volumen staje u m3/životinji
rasplodne ženke	1.7-3 m3
rasplodni mužjaci	0.17-0.2 m3
tov	0.25 m3
leglo	0.15 m3
rasplodni podmladak	0.15 m3

Uklanjanje fecesa

Kunić dnevno proizvede znatnu količinu fecesa koji je krut i u obliku kuglica. pH fecesa se kreće od 7.2-7.9. Feces kunića je vrlo bogat vitaminima i mineralima; izvanredno je gnojivo. Od ukupne količine ekskremenata feces čini 1/3. Preostale 2/3 otpadaju na mokraću. 100 kunića (mužjaka i ženki) dnevno proizvede 35-40 kg fecesa i 75-80 kg mokraće; ukupno 110-120 kg ekskremenata na 100 kunića.

U izlučenom fecesu se odvijaju aerobna i anaerobna fermentacija. Tvore se štetni amonijak, sumpor dioksid...

UKLANJANJE FEKALNE TVARI IZ OBJEKTA ZA UZGOJ KUNIĆA

1.                        USKLADIŠTENJE U SAMOM OBJEKTU; Fekalna tvar konstantno pada u dublji ili plići kanal  ispod kaveza nazvan kineta (gr. kinetos – pokret, micanje). Kineta se izgnojava jednom ili više puta 'godišnje'. Gnoj se deponira u izgrađenu gnojnicu (gnojište) ili se distribuira direktno na oranicama. Urin valja odmah odvojiti u poseban  bazen kako bi se zaštitili od produkata fermentacije urina; prvenstveno od amonijaka. Prilikom fermentacije se u gnoju oslobađa toplinska energija koja zagrijava prostor. To je tijekom hladnog razdoblja korisno, no ljeti to dodatno povisuje temperaturu i osim što tako šteti direktno kunićima, pogoduje razvoju patogenih mikroorganizama.

2.                        SVAKODNEVNO ODVOŽENJE GNOJA se rabi u većim objektima. Pri tome se koriste sistemi:

   gnoj pada na  plastificirane valjke ili trake koje ga odnose van,

   gnoj može klizati po nagnutim površinama ispod kanala i sakupljati se u gnojnici

   gnoj može padati direktno u plići kanal; iz kanala ga izbacuje strugaćica van objekta.

PREVENTIVNE MJERE U KUNIĆARSTVU

Kako bi se spriječilo širenje različitih infektivnih i nametničkih bolesti u kunićarstvu se rabe brojne mjere prevencije.

Najvažnije preventivne mjere u kunićarstvu su:

   DEZINFEKCIJSKE BARIJERE predstavljaju bazeni u kojima je otopljena natrijeva lužina (NaOH, eng. caustic soda, sodium hydroxide, natrijev hidroksid) u koncentraciji od 1-2% ili Izosan-G (400ppm). Kako se vremenom kaustična svojstva otopine gube, potrebno je novu otopinu postavljati svaki dan. Pri ulazu i izlazu iz farme potrebno je dezinficirati hodne i vozne površine u dezinfekcijskoj barijeri.

   DEZINFEKCIJA PODOVA se, u pravilu, vrši otopinom izosan-G; 200ppm. Dezinfekcija poda se treba provoditi  jedanput tjedno,

   DEZINFEKCIJA OPREME (hranilice, kotilice...) se vrši 3 promilnom otopinom Jodogala i 1 promilnom otopinom Omnisana. Kotilice se peru poslije upotrebe, a neposredno prije  ponovne uporabe se dezinficiraju plamenikom.

   SUSTAVI ZA NAPAJANJE (vodokotlići, cijevi) se dezinficiraju s otopinom Jodogala(500 ppm). Kako se sustavi za napajanje 'sami peru vodom' njih je dovoljno jednom mjesečno prati.

   UZGOJNI PROSTOR se naizmjenično dezinficira otopinom Jodogala (1.25% ili 50 ml/l) i sumpora (2% ili 20g/l).

AZICID je insekticid s produženim djelovanjem. Vrlo kvalitetno uništava gotovo sve vrste insekata. Prilikom upotrebe treba paziti  da ne dođe u dodir s kunićima, hranom i opremom koja je ili koja će biti dostupna kunićima.

Azicid se primjenjuje:

   premazivanje izloženih površina; zidova, nosača kaveza, vrata, prozorskih okvira i drugih mjesta gdje se insekti zadržavaju; 100 g praška + 50 g vode u kojoj se prašak razmuti je dovoljno za 3m² površine.

   prskanje; 100 g praška se razmuti u litri vode i to je dovoljna količina za 10 m². Prednost prskanja je lakše nanošenje, no stvara se vrlo tanki sloj. Iako se površine prskaju 2 puta trajnost je samo 4-6 tjedana. Pripremljenu otopinu valja potrošiti u roku od nekoliko dana.

DEZINFEKCIJA BUNARSKE VODE ili cisterni se provodi ukoliko vodu za piće dobivamo iz bunara ili cisterne. Za dezinfekciju se rabi najčešće Izosan-G. Pri radu s preparatom (preparatima) se treba strogo pridržavati uputa proizvođača.

SANITARNE MJERE U OBJEKTU ZA UZGOJ KUNIĆA

Kako bi se postiglo odgovarajuće sanitarno stanje, u objektu za uzgoj kunića se primjenjuju mjere:

   čišćenje, pranje, i dezinfekcija svih gnijezda i kotilica u trenutku pražnjenja,

   permanentna deratizacija u, ali i izvan objekta,

   povremeno uništavanje muha, mušica, komaraca; insekti ubodima uznemiruju životinje, iscrpljuju i prenose bolesti  - prvenstveno miksomatozu kunića (Myxomatosis cuniculi, infectious myxomatosis);

   redovita dezinsekcija nastambi se vrši 1-2 puta tjedno,

   čišćenje i dezinfekcija praznih kaveza,

   kvalitetno zbrinjavanje drugih onečišćenja; prašina, mikroorganizmi i druga zračna onečišćenja ovise o napučenosti, godišnjem dobu, kvaliteti zraka, kvaliteti provjetravanja, čistoći...

Higijena  je najbolja obrana od  subkliničkih (subclinical) infekcija. Kako su subkliničke infekcije jedan od najčešćih razloga nedovoljnom iskorištenju hrane, slabom prirastu, slaboj produktivnosti, viskokom mortalitetu i sl., ulaganje u higijenu je nedvojbeno preduvjet kvalitetne proizvodnje.

KEMISKI PREPARATI U NASTAMBI

Raskuživać bi trebao biti:

1.                        širokog spektra djelovanja; istovremeno bi trebao uništavati i viruse, bakterije (G⁺& G^-) i parazite,

2.                        ne smije dovesti do rezistencije mikroorganizma,

3.                        ne smije biti korozivan jer su baterije od pocinčane žice,

4.                        ekonomičan; mnogi preparati se, iako imaju savršene osobine, ne rabe zbog izrazito visoke cijene; učinak treba opravdati cijenu!

Svakoj uporabi dezinficijensa treba prethoditi mehaničko čišćenje.

JODOFORM (iodophor) – u prevelikoj koncentraciji dovodi do upala sluznica.

SINTETSKI FENOL (phenol) je dobar raskuživać. Vrlo je otporan. Neželjene osobine su mu djelomična korozivnost i izrazita toksičnost za ljude.

DERIVATI KLORA su  manje učinkoviti od fenola i relativno su skupi, no znatno su manje toksični.